PROFESOR MATEMATIKE, A PISAC?!!
                  
Našu je školu, 20. listopada 2008., posjetio književnik Šime Storić, inače profesor matematike. Svi smo se iznenadili toj vezi između lijepoga pisanja (književnosti) i matematike. Ono što nas je još iznenadilo jest to da je čak dva mjeseca bio u zatvoru zbog jedne knjige za odrasle, a mislili smo da se pisati uvijek moglo o svemu i svačemu – on nas je naučio da moramo paziti što pišemo.
Rodio se 1943. godine u Čistoj Velikoj, nedaleko od Vodica. Osnovnu i prva dva razreda srednje škole završio je u Šibeniku, a druga dva razreda u Osijeku. Fakultet je završio u Zagrebu, gdje i danas živi.
Napisao je svega sedam knjiga – tri za djecu, a četiri za odrasle.
Evo što nam je rekao o sebi.
Što vas je potaklo da postanete pisac?
Prva ozbiljna knjiga koju sam pročitao bio je roman Mate Lovraka Družba Pere Kvržice. Nas je bilo šest đaka – putnika i svi smo posudili nadimke iz Lovrakova romana. Moj je bio Milo Dijete. Lovraku sam se kasnije odužio, nakon 43 godine, kada sam dobio književnu nagradu koja nosi njegovo ime.
O čemu govori roman "Poljubit ću je uskoro, možda?"
Taj roman govori o problemu pretilosti kod tinejdžera. Taj se problem javlja kod glavnoga junaka onoga trenutka kada se on zaljubi i to u djevojčicu koja je mršava kao štap.
Zašto ste baš pisali o tom problemu – problemu debljine?
Radio sam u školama kao profesor matematike i u svakom razredu je bio barem po jedan učenik s tim problemom. Ovom sam ih knjigom htio utješiti i pomoći. Svaka duša nađe svoju srodnu dušu.
Temelji li se knjiga na vašem životu?
Svaki pisac sve izmisli, ali je zasigurno i sam nešto doživio. Taj je problem imao moj sinovac. Danas je to zgodan čovjek. Oženjen je i ima svoju djecu.
Kakav ste bili đak?
Bio sam odličan učenik, stoga su mi i dodijelili nadimak Milo Dijete.
Koji vam je bio najdraži predmet u školi?
Matematika. Taj sam predmet i predavao u školama.
Koja vam je najdraža vaša knjiga?
Mačka se uvijek dočeka na noge i za nju sam dobio nagradu Anto Gardaš. Ta je moja mačka imala dvije noge i ovim je romana pokazala svoju spretnost da se u svakoj situaciji dočeka na svojim nogama.
Jeste li pisali i poeziju?
Svi koji se bave pisanjem započeli su pisanjem pjesama – pa tako i ja. Napisao sam u svom životu samo jednu pjesmu i to u 2. razredu srednje škole.
Što je lakše pisati: poeziju ili prozu?
Pjesma je stvar nadahnuća i može nastati u vrlo kratkom vremenu. Roman se stvara mjesecima, ako ne i godinama. Za roman zasigurno treba više vremena.
Koliko vam treba vremena da napišete jedan roman?
Neki to mogu za samo jedan mjesec. U Hrvatskoj to zasigurno može samo Miro Gavran. Meni za to treba jedna godina. Nešto napišem, pa izmijenim, dopunim. Ponekad radnja krene i sasvim drugim smjerom, nego što sam u početku zamislio.
Kako se dođe do naslova knjige?
Vrlo jednostavno. Pročitate kakav grafit, krilaticu – a njih po ulicama ima na tisuće. Inspiracija za naslov može biti u nekom trenutku, događaju, osobi …
Što biste nam rekli za kraj?
Ne bih vam ništa rekao, već bih vam postavio jedan logičan zadatak.
Broj 22 ima 11.
Broj 18 ima 9.
Broj 10 ima 5.
Broj 8 ima 4.
Broj 20 nema 10. Čega?

Rješenje nitko nije znao, pa nam ga je autor rekao. A vi – znate li ga?