I ove se godine međuopćinska smotra Lidrano 2013. održala u Koncertnoj dvorani Glazbene škole 31. siječnja u 9 sati. Organizator je Željko Vlaho, ravnatelj Glazbene škole.

Na smotri su sudjelovale sve osnovne škole Makarske rivijere. Povjerenstvo, a i sudionici Lidrana, istakli su da je ovogodišnja smotra kvalitetnija s radovima i izvedbama, a od sljedećeg Lidrana žele još više. Poruka je svim školama da pokrenu i svoje školske listove te da bude još više radova iz kategorije novinarskih radova. Nakon natjecateljskoga dijela organiziran je i Okrugli stol na kojemu su sudjelovali učenici, mentori i Povjerenstvo.

Povjerenstvo:

Vanja Selak – predsjednica Povjerenstva (OŠ don Mihovila Pavlinovića, Podgora)

Ivna Talaja – član (RMR-novinar)

Dijana Turić – član (Makarska kronika – novinar)

Davor Šegota – član (Lutkatsko društvo Zlatousti-predsjednik)

Željko Kuluz - član (Gradska knjižnica Makarska)

Sandra Glavina – član (OŠ oca Petra Perice, Makarska)  

Gordana Slaviček Zovko – član (OŠ Stjepena Ivičevića, Makarska)

Tamara Buvinić – član ( OŠ Bariše G. Meštra, B. Voda – OŠ dr Franje Tuđmana, Brela)

Brigita Mravičić – član (OŠ “Tučepi”, Tučepi)

Svjetlana Mottl – član (OŠ “Gradac”, Gradac)

Predloženi na županijsku razinu:

LITERARNI RADOVI:

1. Ana Okmažić: Stine - OŠ oca Petra Perice, Makarska

2. Lucija Bilas: Bura - OŠ don Mihovila Pavlinovića, Podgora

3. Iva Ramljak: Moja molitva - OŠ don Mihovila Pavlinovića, Podgora

4. Petra Carević: Na šufitu - OŠ dr. Franje Tuđmana, Brela

5. Matej Škrabić: Svaki čovjek ima pravo na različitost - OŠ Bariše G. Meštra, Baška Voda

6. Renata Perić: More - OŠ don Mihovila Pavlinovića, Podgora

7. Mateo Marić: Moja prva učiteljica - OŠ oca Petra Perice, Makarska

NOVINARSKI RAD:

1. Kristina Ravlić: Put u Imotski - OŠ oca Petra Perice, Makarska

POJEDINAČNI NASTUPI:

1. Maslina je neobrana - Karla Ivandić, OŠ oca Petra Perice, Makarska

2. Sat prirode - Augustin Perković, OŠ don Mihovila Pavlinovića, Podgora

3. Majka - Mateo Marić, OŠ oca Petra Perice, Makarska

SKUPNI NASTUPI:

1. Pakleni tiramol - OŠ Bariše Granića Meštra, Baška Voda

2. Igra - OŠ Stjepana Ivičevića, Makarska

ŠKOLSKI LISTOVI:

1. ČIPERKO - OŠ don Mihovila Pavlinovića, Podgora

2. BAVA - OŠ Bariše Granića Meštra, Baška Voda

3. VRUTAK - OŠ Tučepi

Literarni radovi:

STINE

na stini

stine

od stine

stine

za stinom

stine

kraj stine

stine

sve same

stine

život

iz stine

smiraj

ispod stine

Ana Okmažić, OŠ oca Petra Perice, Makarska, 7. razred

BURA

Punila je ludo

priko modra poja pusta,

zagingolala vale,

razbija ih o žalo.

Punila je prokletuša,

biži ribar doma.

Dan već ide tmini,

parangal je u dubini.

Pod solarom suvi moli vise.

Negdi tuku o zid škure,

sve se juti kontra bure.

Al' bura je čista žena,

svaka kala pometena.

Začas sfriškala je zrak,

dere žešće u sumrak

i nikako da se smiri,

leutu škripju madiri,

stežu se konopi,

cvile mokri gropi.

Svu noć ćemo dežurat,

ne ćemo jon brode dat.

Lucija Bilas, OŠ don Mihovila Pavlinovića, Podgora, 6. razred

MOJA MOLITVA

Misli su moje

svakoga dana

upućene Tebi.

Molim Te

da me čuvaš

i

pokazuješ mi pravi put.

Molim Te

da mi pomogneš vratiti se

ako ikada budem

na pogrešnoj strani.

Molim Te

da čuvaš moju obitelj,

da dugo budemo zajedno,

molim Te

da budemo Tvoji.

Molim Te

da pomogneš svima,

izgubljenima,

povrijeđenima,

ostavljenima,

samima.

Iva Ramljak, OŠ don Mihovila Pavlinovića, Podgora, 8. razred

NA ŠUFITU

Svaki dan gledan u purtelu na plafonu,

rado bi otišla u tu zabranjenu zonu,

ali mater mi nikako gori ne da

morat ću ukrast skale kad ona ne gleda.

I baš kad je mater otišla na verandu

da s ćaćon proćakula i popije bevandu,

znala san, sad moran brzo do šufita

samo da me mater ne vidi i štogod ne upita.

Otvorila san purtelu i baš san sritna bila

jer gori san se osjećala ko nika vila.

U kantunu stoji rasklimana katriga,

aj iđen sist, ako padnem baš me nije briga.

Dvi – tri stare cigle čekaju da pune bura,

ispod paučine viri stara umorna ura.

Gledan stap za mest mliko i sepet  za travu

pa se mislin, bilo bi lipo opet imat kravu.

Zeleni kuver pun je stari slika,

gledaju me crno-bili judi i razglednice čudni oblika.

Baš san tila malo sist u miru

pa čitat ništo na staromu žutomu papiru

kad čujen mater di viče: Ajde, razgrći robu,

najlipje se vami mladin zatvorit u sobu.

Jedan je miš prenio pa skočio iza armeruna,

a i ona uvik zove

taman kad san tila vidit

čija je ono smišna kruna.

Sad, šufitu moj, adio,

moran materi pomoć poć,

al′ ne sekiraj se,

sutra ću ti opet u vižitu doć.

                            Petra Carević, OŠ dr. Franje Tuđmana, Brela, 6. razred

SVAKI ČOVJEK IMA PRAVO NA RAZLIČITOSTI

Svijet je stvoren da bi bio šaren, pun boja. Ljudi odavno smatraju neku boju ljepšom od drugih. To je glupo. Da u dugi nema crvene, ne bi bila duga; da u prirodi nema zelenila, ne bi bila priroda; da na svijetu nema bijelaca i crnaca, ne bi bio svijet…

Kao da ljudi žele bijeli, monotoni život. Ljudi često bivaju ponižavani jer su bolji ili lošiji od ostalih. Boljima zavide, lošije smatraju manje vrijednima. Ljudi diskriminiraju druge i zbog fizičkih razlika. Vrijeđaju debele i ružne ili one lijepe, bez razlike. Ljudi su dosadni, žele da svaki čovjek, svaka kuća, svako stablo bude isto. Zar nije veselije kad ne znaš što te čeka iza ugla? Hoće li sljedeći čovjek biti nizak ili visok? Zamislite „vojsku“ jednobojnih, jednako ošišanih, sličnih i običnih ljudi?!

Najbolji primjer solidarnosti su životinje. Bijela majka mačka neće odbaciti i napustiti svoje šarene mačiće. Neće ih zbog toga manje voljeti. Dobar primjer solidarnosti su i đaci. U mom su razredu djeca različitih frizura, visine, debljine, različitih interesa, pa i različite pameti. Mi smo različiti jer imamo pravo to biti. Nažalost, mnogima je ta sloboda uskraćena. Kao da imamo samo jednu bojicu i moramo obojiti sve jednako. Zar svijet treba biti takav?

Matej Škrabić, OŠ Bariše Meštra Granića, Baška Voda, 7. razred

MORE

Sidin.

Gledan divje more.

Bura ga vaja.

Razbija o stine.

I stari se kaić bori s njin.

Iz daljine čuje se vika.

Dica divljaju.

Vrime prolazi.

Pada mrak.

Pada i bura.

Mrači se.

Pozdravljan se s moren,

kaićen,

i

žalon …

Renata Perić, OŠ don Mihovila Pavlinovića, Podgora, 8. razred

MOJA PRVA UČITELJICA

Dobro sjećam se prvog školskog dana.

Sa mnom pošli su tata, brat i mama.

U svoj razred sam

ipak ušao sam,

malen ja,

a torba velika.

Nježan bio sam,

ko srnica plaha,

oči velike, od velikog straha.

Što će sada biti?

Čekam bez daha.

Maleni svi,

od prvog do zadnjeg đaka.

Čarolija se dogodi,

u razred uđe ona,

u tren nas sve osvoji

do zadnjeg zvona.

Četiri godine

poput divnog sna

brzo prošle su.

Sad je vrijeme

da od srca kažem

beskrajno hvala

za znanje i ljubav

što mi je dala.

Četiri godine

poput divnog sna.

Glasno govorim sad.

Nek i ona zna

da je važna,

prevažna,

jako, jako, voljena

moja prva učiteljica.

Mateo Marić, OŠ oca Petra Perice, Makarska, 5. razred

Novinarski rad

PUT U IMOTSKI

Kolovoz. Nesnosna vrućina ljetnog dana. Nedjelja je i treba pobjeći od navale jednodnevih turista.

Odluka je pala. Svi se slažu s mojim izborom cilja.

Vozimo se užarenim asfaltom, zlaćane zrake sunca bljeskaju se na morskoj površini. Plaže su već prenapučene šarenim masama ljudi, suncobrani svih boja pozdravljaju me.

Adio more!

Dubci i sjene prvih litica daju privid svježine.

Prošek, rakija, vino i smokve nude se uz cestu, a nigdje prodavača. (Čije je to vlasništvo?)

Zadvarje, komad makadamskog puta, prašina zaklanja vidik. Ma vidi čuda! Usred kanjona, preko užarenih stijena sivih litica pjenušavi se bijelo-plavi vodopad zastrašujućeg imena – Gubavica! Bože, kako je moćan i dalek!

Još sunca koje peče kroz staklo pa onda plava tabla s oznakom: RIJEKA VRLJIKA. Oaza zelenila i ledeno hladne vode. Vrbe hlade grane namačući svoje vrhove u vodi. Baš bih se okupala! To bi bilo pravo osvježenje.

Još malo užarenog asfalta i tu smo.

Nisam ovako zamišljala Crveno jezero. Pa voda uopće nije crvena! Golemo plavo-zeleno vodeno oko omeđeno crvenim liticama.

Oboružana fotoaparatom napravim hrpu fotografija. Baš ću probati ubaciti kamen u jezero, premda svi tvrde da je to nemoguće. Dolazi dječak (očito mještanin) i iz nekoliko pokušaja uspijeva.

A sad opet oaza zelenila kroz koju nažalost probija popodnevna vrućina. Na Modrom jezeru smo i vidim ga samo djelomično. Prevruće je da se spustimo pa se odlučujemo popeti na kamenu tvrđavu. To je idealno mjesto za najbolji pogled. Vrijedilo je truda. Plavo je kao morska dubina.

Umor nas svladava. Zaslužili smo ledenu limunadu i sladoled na Trgu Tina Ujevića, a on kao da namiguje brončanim okom ispod šešira.

Povratak. Kako dobro ispunjen dan. Koliko „lipote“ nadohvat ruke!

Kristina Ravlić, OŠ oca Petra Perice, Makarska,  8. razred