2024-02-13 09:55:52

VALENTINOVO

Od naše ljubavi i sreće,

Gle, zvijezde su večeras veće.

(Dobriša Cesarić: Ljubav)

 

VALENTINOVO 

 

Dobriša Ceasrić: LJUBAV

Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće;

A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?

O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.

U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.

 Josip Pupačić: ZALJUBLJEN U LJUBAV Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju,
u malu djevojku,
u njezine prste nemoćne
u struk kostelje moje
zelene.

Volio sam je,
vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.

Nju, u čijim se kosama
migoljila magla,
nju, čiji je vrat
skladni snop žita,
čiji je hod
šetnja paprati.

Nazivao sam je
vidrom i lasicom,
rijekom i pašnjakom,
srnom
i janjetom.

Jer se svlačila kao zora,
jer se podavala kao svijeća
i otimala
kao živica.

Volio sam je kao ženu,
ko dijete,
ko brata,
volio sam je kao mir
i kao povratak;
nju, vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.

Tin Kolumbić: KAD SE VOLI U ŠKOLI Klupe su topla nemirna gnijezda, dignute đačke ruke su vatromet zvijezda. Torbe su kao pero lake, po ploči i zidovima plešu sunčane zrake. Želje su mostovi svijeta, osmijesi mirisi cvijeta, i dok u riječima dječaka vatra gori, oči djevojčica cvjetaju u zori. Knjige su tajne mora bez dna, teke su meke kolijevke sna. Po razredu avion leti i tajnu poruku nosi, pa se zaplete u nečijoj kosi.   Kad se voli u školi, u pernicu se može nastaniti cijeli svemir i običnom gumicom u njezinom srcu stvoriti nemir.

 

Mladen Kušec: VOLIM TE Odjednom (Ni sam ne znam kako) Rekao sam Janici: Volim te. I zatim, Naopako, Crven u licu Kao mak Pobjegao sam niz ulicu U mrak. Pst, Tiho, Još tiše, Volim te Sto puta I više. Pst, Tiho, Još tiše To znamo Ti i ja, Pst, Tiho, Još tiše I nitko više. Ljubav je Proljeće! Jer što bi drugo moglo U snijegu Rascvjetati cvijeće!?

 

PŠ IGRANE

 
Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića u Podgori