2012-03-12 11:23:12 "Sad se budi zemlja teška, diže tijelo iz sna pusta." (Z.Tomičić) Procvali nam školski hodnici...Zlatko Tomičić: ZEMLJA Sad se budi zemlja teška, diže tijelo iz sna pusta. U maglama skriva lice, proteže se, al' ne usta. Jošte leži i ne diše, već duboko tromo tutnji, trava prva začinje se u nevidnoj nekoj šutnji. Sa dna tamna korijenje se izvinulo i, u bilju, zabrizgalo čistom krvlju što u svemu gori žilju. Zemlja zove. Podrhtava. Svoju muklu žudnju ne zna, i u snu se vjetru daje. Do posljednjeg on je bezdna živo sjeme razasuo. Ona gori. Ona pruža svoje tijelo. Otkrivena, ko velika neka ruža. Hoće kišu, hoće sunca, i u magli, i za jasna jutra žudi, savija se, bezumna, i tako strasna! I dok šumne vode teku, i dok kiša kamen mrvi ona vrisne i, u rastu, bjesni bolno, sve do krvi! Ogladnjela, teška zemlja, u uštapu i za mlađa u nebo se hoće dići, hoće jednom veš da rađa.
|
Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića u Podgori |