Vizija, misija, moto
Prema svom najdubljem uvjerenju smatramo da je najveća vrijednost društva (pa samim time i Škole) upravo ljudsko biće, bilo da je to učenik, učitelj, roditelj, zaposlenik ili bilo tko uključen u odgojno – obrazovni proces. Prema nečemu tako vrijednome, a prvenstveno se to odnosi na učenike, sustav se mora odnositi s najvećom mogućom ozbiljnošću i pozornošću. Stoga, naše aktivnosti u pogledu zaštite tih vrijednosti dijelimo na nekoliko područja:
Ostvarujući gore navedene aktivnosti, pomažemo stvaranju preduvjeta za formiranje mladih i samosvjesnih osoba koje će biti spremne na slobodno izražavanje svog mišljenja. Vjerujemo da će se takve osobe znati brinuti o sebi u smislu svjesnosti o potrebi cjeloživotnog učenja i ulaganja u svoje znanje i razvijanje kompetencija. Takve osobe će biti spremne zaštititi vrijednosti ljudskog života na hrabar, ispravan i društveno prihvatljiv način. Sigurni smo da se na ovaj način stvaraju mlade osobe kojima će biti dobro poznati temeljni moralni imperativi i vrijednosti, a da su istovremeno sposobne za kritičko i kreativno razmišljanje, rješavanje problema i zaključivanje.
Teško je zamisliti da postoji netko unutar odgojno – obrazovnog sustava, a da nema svoje viđenje što je trajna vrijednost škole ili što bi trebalo određivati prepoznatljivost škole, odnosno da ne može predstaviti misiju škole. Vjerujem da svatko od nas vidi školu na svoj način. To je i razumljivo. Naime, sam sustav odgoja i obrazovanja je toliko slojevit i složen da je isto takva i količina važnih segmenata koji moraju biti obuhvaćeni misijom. S druge strane, izjavom o misiji, kojom se predstavlja trajna vrijednost škole, se ujedno određuje i prepoznatljivost škole. Istovremeno, izjava o misiji treba biti kratka i jasna, inspirativna, dugoročna te nadasve razumljiva i jednostavna.
Stoga, naše viđenje misije škole je: „Škola je mjesto odgoja i obrazovanja djece. Na tom mjestu svakom djetetu treba pristupiti i odnositi se kao prema jedinstvenom ljudskom biću. Svako dijete se u školi treba osjećati sigurno i zaštićeno. Da bi se sve to ostvarilo, sam učitelj može napraviti puno, ali kao dio tima može puno više.“
U vremenu kojem živimo često spominjana riječ je reforma. O potrebi reforme školstva govori se gotovo jednako dugo koliko postoji školstvo kakvo poznajemo. Gotovo sve države koje imaju puno uređeniji sustav odgoja i obrazovanja govore o potrebi reforme školstva. Čak je i jedna Finska, koja već godinama slovi kao primjer školstva kakvom treba težiti, nezadovoljna svojim obrazovnim sustavom i želi ga mijenjati. Stoga je logično pitanje: kakva može biti vizija škole u dolazećim vremenima, a koja je u startu opterećena reformama koje dolaze? Kako planirati smjer razvoja škole kad taj smjer ponekad nije jasan ni na državnoj razini?
Slika budućeg željenog stanja škole – vizija škole – u svojoj osnovi treba biti poticajna. Poticajna kao ideal za koji se vrijedi potruditi, poticajna svim sudionicima čiji se život na određeni način ili vremenski period veže uz školu, a posebno poticajna na način da razvija suradnju svih sudionika. Vizija škole koja se utvrdi na takav način zasigurno će:
Vjerujem da je i površnom promatraču do sada razvidno kako je za nas dijete u centru sustava odgoja i obrazovanja. Mislimo da je to i jedino logično jer smo mi unutar sustava radi djece, a ne obrnuto. Slijedom toga, za nas teško da može biti drugog mota kojim bi objasnili naš posao osim ovoga:
„Omogućiti svakom učeniku biti najbolji što može.“