Danas slavimo trud, rad, kreativnost i sve one male i velike uspjehe koje smo postigli tijekom ove školske godine. Naša su vrata uvijek otvorena za znanje, ali danas ih otvaramo za pjesmu, ples i druženje.
Iza svakog uspješnog dana u školi stoji mnogo truda. Danas imamo priliku zahvaliti onima koji su uložili poseban napor, pokazali iznimno znanje i predstavljali našu školu u najboljem svjetlu.
Ove školske godine je Učiteljsko vijeće jednoglasno donijelo odluku o učeniku koji je zaslužio nagradu Uzorita. Podsjećamo da je to nagrada koja ne ovisi o školskom uspjehu, već ovisi o ponašanju učenika i odnosu prema drugima. Biti dobar prema drugome, a bez postavljanja uvjeta ili traženja nečega zauzvrat, odlika je istinskih dobrih ljudi.
Ove godine je to Petar Reljić, učenik sedmoga razreda.
Dodjela priznanja i zahvalnica UČENICIMA za županijsku razinu natjecanja
Priznanja su primili učenici: Paula Rozić, Irma Kržanić, Doris Lucijetić, Nikol Biočić, Rita Cvitanović, Jere Lendić, Klara Ujdur, Rita Ćošković, Gita Vodanović, Ivan Kvasina, Tara Sisarić, Luka Antunović, Elen Mrkušić, Bartul Ivo Nuić, Tea Džalto, Tara Vranješ, Maris Kurtić, Cvita Topić, Gabriela Reljić, Marko Vela.
i njihovi mentori: Nada Zorkić, Estera Vranjković, Anđela Pribisalić, Katarina Odak, Klement Šimić, Ivan Šarić i Vanja Selak.
Ravnatelj Josip Vranjković dodijelio je u ime škole zahvalnice i priznanja učenicima i mentorima koji su sudjelovali na županijskim natjecanjima.
Pismo osmaša
Dragi učitelji, prijatelji i svi koji ste bili dio našeg putovanja kroz osnovnu školu, danas stojimo na kraju jednog važnog poglavlja našeg života.
Osam godina prošlo je brže nego što smo mogli zamisliti. Od prvih dana kada smo nesigurno ulazili u učionice pa sve do danas – odrasli smo, naučili puno toga i stvorili uspomene koje ćemo zauvijek nositi sa sobom.
Nastavnica Vanja nas je s gramatikom izmučila, na nama živce gubila, svaki sat duboko uzdisala.
Množenje i dijeljenje nikad nismo znali. Na Matematici kao da smo s Marsa pali, svaki dan domaći, lekcije nove – jednu dobru ocjenu gledali kao snove.
Nastavnik Karin nam je bodove poklanjao, uvijek radnu za kraj sata davao. Na WC nas uvijek puštao i besmislene odgovore stalno slušao.
Na Biologiji bismo cijelu bilježnicu ispisali, a samo čučavce i potrkušce zapamtili.
Nastavnice Rozana, puno ste nas mučili, periodni sustav stalno smo bubali, a slonovu pastu nikad odradili.
„Svako vaše obećanje, ludo radovanje!“ uvijek smo od Silvane slušali, a ocjene iz ponašanja nikad nismo popravili.
Kod nastavnice Nade crtali i pisali, za stotine formula duboko uzdisali. Mjerne jedinice nikad naučili nismo. „Šta radila?“ svaki sat isto.
Nastavniče Klementu, ako Bog da, nećemo više biti Ljubiše i Kosjenke u srednjoj školi.
S nastavnicom Anđelom se s Pythonom izmučili, svaki sat bismo ju s početka naljutili. Možda smo nemirni bili, ali nadu za peticu nikad nismo izgubili.
Ispod klavira katkad se nešto krilo, kod nastavnika Marina uvijek se nešto zbilo, stalno neke opomene za ponašanje, a još nismo doznali „Šta nam je?“
Nastavnice Anita, došao je kraj, sad nam je prilika da popričamo s vama i kažemo zadnji „goodbye!“
Silne krugove smo trčali, raznolike ocjene dobivali. S nastavnikom Zlatkom uvijek smo bili umorni, ali bar smo sa sata prije pušteni.
Nastavnik Miro dugo nas je čuvao, al brzo je i otišao. Što smo sve s njim prošli? I gle, do čega smo došli!
Razredniče Šariću, dragi ste nam bili – nadamo se i mi vama, čak iako smo vam živce pili. Još čekamo dan kad dođe ta zadnja opomena, a naše glupe baze ostat će vama uspomena.
Hvala svim učiteljima na strpljenju i trudu kroz ovih osam godina. A vama, razrede, hvala na svim lijepim uspomenama i dobrim trenutcima koje smo zajedno stekli.
Želimo vam svima puno sreće u srednjoj školi, i iako svi uskoro krećemo različitim putevima, nadam se da ćemo se još nekad sresti i nasmijati svemu što smo u osnovnoj prošli.
Vaši osmaši!
Zajedno nastavljamo rasti, učiti i stvarati bolju budućnost.
Širite osmijeh, dijelite dobro i budite sretni i zadovoljni!