VALENTINOVO 

Dobriša Ceasrić: LJUBAV

Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće;

A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?

O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.

U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.

 Josip Pupačić: ZALJUBLJEN U LJUBAV

Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju,
u malu djevojku,
u njezine prste nemoćne
u struk kostelje moje
zelene.

Volio sam je,
vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.

Nju, u čijim se kosama
migoljila magla,
nju, čiji je vrat
skladni snop žita,
čiji je hod
šetnja paprati.

Nazivao sam je
vidrom i lasicom,
rijekom i pašnjakom,
srnom
i janjetom.

Jer se svlačila kao zora,
jer se podavala kao svijeća
i otimala
kao živica.

Volio sam je kao ženu,
ko dijete,
ko brata,
volio sam je kao mir
i kao povratak;
nju, vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.

Tin Kolumbić: KAD SE VOLI U ŠKOLI

Klupe su topla

nemirna gnijezda,

dignute đačke ruke su

vatromet zvijezda.

Torbe su kao pero lake,

po ploči i zidovima

plešu sunčane zrake.

Želje su mostovi svijeta,

osmijesi mirisi cvijeta,

i dok u riječima dječaka

vatra gori,

oči djevojčica

cvjetaju u zori.

Knjige su tajne mora bez dna,

teke su meke kolijevke sna.

Po razredu avion leti

i tajnu poruku nosi,

pa se zaplete

u nečijoj kosi.

Kad se voli u školi,

u pernicu se može

nastaniti cijeli svemir

i običnom gumicom

u njezinom srcu

stvoriti nemir.

Mladen Kušec: VOLIM TE

Odjednom

(Ni sam ne znam kako)

Rekao sam Janici:

Volim te.

I zatim,

Naopako,

Crven u licu

Kao mak

Pobjegao sam niz ulicu

U mrak.

Pst,

Tiho,

Još tiše,

Volim te

Sto puta

I više.

Pst,

Tiho,

Još tiše

To znamo

Ti i ja,

Pst,

Tiho,

Još tiše

I nitko više.

Ljubav je

Proljeće!

Jer što bi drugo moglo

U snijegu

Rascvjetati cvijeće!?

PŠ IGRANE