preskoči na sadržaj
Povijest

 

 LIK I DJELO DON MIHOVILA PAVLINOVIĆA 

Pod prokletstvom tuđeg slova majka me je zadojila; kroz njedra me dadiljica

ka za svoga prepovila. Umirat ću, al' prokletstvo tuđeg slova odbijat ću;

umirat ću al' na pravdu živog Boga vapijat ću.“

  Ovo su stihovi don M. Pavlinovića, podgorskog sina, svećenika, političara i književnika.

 Don M. Pavlinović rođen je 1831. u težačkoj obitelji. Bio je određen za svećenički stalež pa su ga roditelji dali u školu. Trogodišnju osnovnu školu s talijanskim nastavnim jezikom polazio je u Makarskoj. Iako je bio bistar dječak, zaostajao je za svojim građanskim kolegama jer nije znao talijanski jezik pa je često bio ponižavan. Već tada u ponosnom dječaku sazrijeva odluka da svoj materinski jezik uzdigne na onu čast koja mu u vlastitoj domovini pripada.

Burne 1848. nalazi se Pavlinović u splitskom sjemeništu. I do Dalmacije su dopirali glasovi o događajima u Monarhiji i u Zagrebu. Ta zbivanja našla su odjeka u mladim splitskim sjemeništarcima koje je predvodio Pavlinović. Ni Bahov apsolutizam nije mogao slomiti njihov rodoljubni zanos.

Pavlinović okuplja oko sebe grupu hrabrih sjemeništaraca i oni organiziraju družbu „Ne boj se!“

Bogoslovne nauke završio je u Makarskoj pa je i tu oko sebe okupio družbu sličnu onoj u Splitu pod geslom „Sve za vjeru i za domovinu“. Iz te grupe izaći će kasnije zaslužni narodnjaci kao što su Natko Nodilo, Luka Botić i dr.

Tako je Pavlinović sebe i druge pripremao za prave narodne preporoditelje. Bodrio ih je da ustraju, da se bore za svoj narod, da se ne plaše što ih je malo jer kako kaže: „ Dva pouzdana druga mogu se popeti gdi cila vojska ne bi uspila.“

On je u svojoj župi bio ne samo župnik, nego glavar, sudac i učitelj. Učio je svoje župljane da je selo, kao prva i temeljna jedinica države, država u malom. Pavlinovića, bez dvoumljenja, povijest smatra prvakom i vođom narodnog preporoda i Narodne stranke. U tim burnim vremenima i mnogim kriznim situacijama u vodstvu stranke, dolazio je do izražaja njegov veliki moralni autoritet koji su svi uvažavali.

Od najranije mladosti on je zvanje hrvatskog narodnog preporoditelja i političara shvaćao kao svoju životnu misiju. Za nj je politička djelatnost bila imperativ najdubljeg osvjedočenja njegove hrvatske duše.

Prisno vezan uz narod, Pavlinović je cijenio sve što je narodno, u prvom redu jezik. Smatrao je da će književnici, odreknu li se pučke riječi, doživjeti sudbinu da „ostanu mrtvi među živima“.

Cijeneći pučki narodni govor, skupljao je narodne poslovice, izraze, zagonetke i pjesme. Proputovao je Dalmaciju i Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu. Tako su nastali i njegovi poznati putopisi, a najvažniji mu je putopis „Puti“.

Bavi se i pjesništvom za koje smatra „da je najsjajnija pojava duševnog života“. Njegovom najboljom pjesmom smatra se Ognjišar. U toj pjesmi govori o ulozi svakog pojedinca u narodnoj borbi, bez obzira koliko je ona teška.

Poznate su pjesme i budnice Ustaj!, Kotari, Župnikovanje. U svim pjesmama, u svim njegovim djelima, vidimo Pavlinovića kao borca i ideologa narodnog preporoda u Dalmaciji, borca za hrvatski jezik, a protivnika talijanštine.

Don Mihovil Pavlinović umire 18. svibnja 1887. u svojoj Podgori. Mnoštvo se naroda oprostilo od don Mihovila. Mnogi su održali govor, među njima i Dinko Politeo.

Između ostalog rekao je i ovo: „Hrvatski narod plače smrt don Miha Pavlinovića. Njegovo ime znači cijeli program, obuhvaća u sebi najsvetija načela, poistovjećuje se s našim preporodom, uvađa nas u hrvatsku budućnost.

Don Miho Pavlinović, to je barjak, to je zastava.“

nastavnice: Neđa Jadrić i Zorica Cvitanović

 



 Predavanje don Vjeka Pavlinovica.pdf

e-Dnevnik


ŠKOLSKA KNJIŽNICA

Raspored sati

MATIČNA ŠKOLA PODGORA

RAZREDNA NASTAVA

PREDMETNA NASTAVA

PODRUČNE ŠKOLE

DRAŠNICE

IGRANE

ŽIVOGOŠĆE

KALENDAR ŠKOLSKE GODINE

 


Vrijeme info.

Škola

Vremenik

 


Korisni linkovi

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404




preskoči na navigaciju