Prema najavama uz Međunarodni dan materinskoga jezika školska knjižničarka Vanja Selak je provela radionice kroz sve razredne odjele naše škole kako bi ukazala na važnost materinskoga jezika za baštinu, kulturu, običaje svakoga naroda.

Radionica je odrađena u svakom razrednom odjelu prema uzrastima. Tako su se svi učenici imali priliku upoznati s narječjima, dijalektima i govorima u hrvatskome jeziku. Uočili su i  važnost materinskog jezika koji se usvaja od rođenja, njegovoj upotrebi; i važnosti učenja standardnoga hrvatskoga jezika koji se uči u školama i kojim se moramo koristiti u svim javnim ustanovama.

Učenici su bili i iznenađeni kako relativno slabo poznaju svoj materinski jezik. To su dokazali i kod dijela kada su trebali prevesti neke riječi s materinskoga jezika na standardni hrvatski jezik.

U drugom dijelu radionice dobili su zadatak da zamole roditelje, bake, djedove, susjede da im ispričaju neku svoju zgodu, priču iz njihova djetinjstva, školovanja. Učenicima je bio zadatak da zapišu tu priču točno onako kako su ih njihovi sugovrnici ispričali. Iz te su se radionice izrodile zanimljive priče i na taj su se način učenici i nesvjesno približili svom materinskom jeziku. Priče donosimo u prilogu.

Važno je da koristimo svoj materinski jezike, da na njemu stvaramo i da se njime služimo. Ukoliko ovaj naraštaj ne bude to njegovao, prijeti nam izumiranje još jednoga maloga jezika. U svijetu je dokazano da svakim danom izumire jedan mali jezik.