U našoj se školi na satima Hrvatskoga jezika pod vodstvom profesorice Vanje Selak početkom ožujka obilježavaju Dani hrvatskoga jezika za sve učenike viših razreda. 

O važnosti našega jezika saznali smo učeći o povijesti hrvatskoga jezika (7. i 8. razred), čitajući pjesme koje su hrvatski književnici pisali o svom jeziku i narodu (sat poezije za sve više razrede), stvarajući na svome materinskome jeziku (literarne radionice) i izrađujući školske panoe. 

Dani hrvatskoga jezika slave se od 1991. godine.

Utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora, na sjednici 28. veljače 1997. godine (onda pod imenom Hrvatski državni sabor).

Održava se svake godine u mjesecu ožujku, od 11. do 17. ožujka.

Manifestacija je utemeljena u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika po nadnevcima deklaracijskih zbivanja:

• 13. ožujka (Deklaracija je prihvaćena.)

• do 15. ožujka potpisale su je sve relevantne udruge i ustanove

• 17. ožujka 1967. godine objavljena je u Telegramu.

„Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti obuhvaća i pravo svakoga od naših naroda da čuva sve atribute svoga nacionalnog postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privrednu, nego i kulturnu djelatnost. Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu.”

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika

O HRVATSKOME JEZIKU

Hrvatski je slavenski jezik, zapadnojužnoslavenske podskupine u slavenskoj grani indoeuropske jezične porodice koji se kao i ostali slavenski jezici razvio iz praslavenskoga. Hrvatskim se kao materinskim jezikom služi više od 5,5 milijuna ljudi. Službenim je jezikom u Republici Hrvatskoj i jednim od službenih jezika u Bosni i Hercegovini, a njime se služe i pripadnici hrvatske etničke i jezične manjine u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj, Italiji te u drugim državama u kojima žive pripadnici hrvatske jezične zajednice.

Hrvatski jezik obuhvaća standardni, odnosno književni jezik te sve narodne govore kojima se služe Hrvati. Dijalektima čakavskoga i kajkavskoga narječja govore samo Hrvati, dok se štokavskim narječjem uz Hrvate služe i Bošnjaci, Srbi i Crnogorci. Od štokavskih dijalekata arhaičnim šćakavskim (tzv. slavonskim) govore samo Hrvati, novoštokavskim ikavskim i ijekavsko-šćakavskim Hrvati i Bošnjaci, a novoštokavskim ijekavskim Hrvati na više terena i na širem dubrovačkome području, ali i drugi južnoslavenski narodi. Hrvati u Gradišću (Austrija, Mađarska, Slovačka) služe se uglavnom dijalektima čakavskoga, rjeđe štokavskoga i kajkavskog narječja, Hrvati u talijanskoj pokrajini Molise štokavskim narječjem, a Hrvati Krašovani u Rumunjskoj služe se jednim torlačkim dijalektom. Svi ti dijalekti pripadaju srednjojužnoslavenskom dijasistemu slavenske jezične grane.

Hrvatska pisana jezična baština svoje početke bilježi već krajem XI. stoljeća. Najstariji su hrvatski tekstovi pisani svojevrsnom mješavinom hrvatske inačice crkvenoslavenskog jezika i arhaične čakavštine te isključivo glagoljicom. Od XII. stoljeća Hrvati razvijaju vlastitu inačicu ćiriličnoga pisma koja se najčešće naziva bosančicom, a od XIV. stoljeća sve se češće počinju koristiti i latiničkim pismom. Utjecaj hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga jezika postupno slabi nakon XIV. stoljeća, a osobito nakon provale Turaka u XV. st., kada se na povijesnome hrvatskom prostoru razvijaju pokrajinske pismenosti na pojedinim dijalektima svih triju hrvatskih narječja. U XVI. i XVII. st. hrvatska čakavska i osobito štokavska književnost dosežu europsku literarnu razinu.

Početci standardizacije današnjega hrvatskog jezika sežu u XVIII. stoljeće. Međutim, i prije toga razdoblja na prostoru sjeverozapadne Hrvatske razvija se kajkavski standardni jezik, dok se na ostalim hrvatskim područjima, bez obzira na to pripadaju li štokavskomu ili čakavskomu narječju, utiru temelji današnjemu standardnom hrvatskom jeziku koji nastaje na organskoj novoštokavskoj podlozi zapadnoga tipa.

U doba Hrvatskoga narodnog preporoda u prvoj polovici XIX. st. zapadna novoštokavština postaje temeljem općehrvatskoga jezičnoga standarda. Pod utjecajem sjevernih i zapadnih slavenskih jezika uvodi se morfofonološki pravopis, a u grafiju dijakritički znakovi. Grafija se ustaljuje tek krajem XIX. st.

Temelji standardizacije današnjega hrvatskoga jezika uglavnom su učvršćeni krajem XIX. stoljeća. Snažna nastojanja na unifikaciji hrvatskoga i srpskog jezika koja su slijedila u XX. stoljeću i svoj vrhunac dosegla tzv. Novosadskim dogovorom iz god. 1954. nisu stoga imala presudnoga utjecaja na razvoj hrvatskoga standardnog jezika. Osim toga, posljedice toga "dogovora" poništene su god. 1967. donošenjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika.

Osamostaljenje Republike Hrvatske omogućilo je hrvatskomu jeziku samostalan i prirodan jezični razvoj, neovisan o političkim, društvenim i inim pritiscima. Hrvatski je jezik ugrađen u temelje hrvatskoga nacionalnog i jezičnog identiteta, no standardni se jezik međutim ne može nikada dokraja naučiti. Stoga je proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika i njegova standarda osnovna zadaća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

RAZGOVOR S DUHOM HRVATSKOG JEZIKA

Posvećeno ocu prve hrvatske gramatike Bartolu Kašiću

Rekli su mi, da Te zaboravim.

– Ja te nisam zaboravio.

Rekli su mi, da si ružan.

– Ja im nisam vjerovao.

Rekli su mi, da nisi hrvatski.

– Ja to nisam priznao.

Donosili su zakone, da Ti ime promijene.

– Ja ga nisam mijenjao.

Donosili su zakone, da Ti se ime briše.

– Ja sam ga pisao.

Kada su Te čupali iz zemlje,

– Ja sam Te sadio u srce.

Kad si gorio u plamenu,

– Ja sam gorio s Tobom.

Kad su Tebe mučili,

– I ja sam bio mučen.

Kada su rekli, da si mrtav,

– Ja sam vjerovao u Tvoje uskrsnuće.

Kuda god sam hodao,

– Vidio sam te u bojama cvijeća.

Ako je daždilo,

– Vidio sam te u dijademu duge.

u razgovoru sa slapovima

hrvatskih potoka, rijeka, jezera i mora.

Slušao sam Tvoje riječi

Od milijuna hrvatskih pokojnika.

Jeziče hrvatski, jedino si ti neumrli

Zvonimir Bartolić (31. prosinca 1989.)

Obilježavanje:

Dani hrvatskoga jezika - organiziran je i međužupanijski skup za sve učitelje hrvatskoga jezika u Zadru 15. ožujka 2018. pod nazivom Mnoga lica hrvatskoga. Stručni skup je posvećen njegovanju, zaštiti i proučavanju hrvatskoga jezika kao službenoga jezika u Republici Hrvatskoj i nacionalnoga i materinskoga jezika Hrvata.

Predavači su:

1. Antonio Sammartino (utemeljitelj Saveza udruga moliških Hrvata), Pet stoljeća na našo

2. dr. sc. Sanja Vulić, Moliški govori kao dio hrvatskoga jezika

3. dr. sc. Sanja Knežević, Lica hrvatske književnosti u virtualnoj civilizaciji

Više na :  

TV KALENDAR

• https://www.youtube.com/watch?v=WHrzocMb0nk   
• https://www.youtube.com/watch?v=7XynZDxmyYw